preskoči na sadržaj

Srednja škola Oroslavje

Login

Kalendar
« Ožujak 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
VIJESTI
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
PISMO ZAHVALE GRADU HEROJU - VUKOVARU
Autor: Marija Banožić Aličević, 17. 11. 2020.

Uz riječi upućene Siniši Glavaševiću, jednom od simbola Grada heroja i plakate naših učenica, i naša škola obilježila je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Dragi Siniša,

nijedno vrijeme u kojem je, za svojeg kratkog života, čovjek ograničen djelovati nije idealno. Uvijek će se pronaći mjesta za popravljanje, napredovanje, poboljšanje… Gledat ćemo prema prošlosti s nostalgijom ili prema budućnosti s nadom i tako, sasvim nehotice, previdjeti da u svemu tome postoji jedna velika opasnost – zaboravljamo živjeti u sadašnjosti. Zaboravljamo živjeti danas i živjeti za naše vrijeme.

No, Vi ste uspjeli odbaciti tu ljudsku naviku. Tražili ste ono najbolje od danas jer je često bilo upitno kako će izgledati sutra, hoće li ono uopće doći. U vremenu kada je ulicama šetala smrt, srah od sadašnjosti, Vi ste uspjeli smoći snage da se posvetite drugima – svojim Građanima, svojem Gradu.

Dosta je vremena prošlo otkako je Vaš Grad, Građani, cijela naša država, naš narod prolazio kroz one dane kada je bila zanemarena vrijednost ljudskog života, slobode, vrijednost mira, zbog nekih viših, u najvećoj mjeri, političkih ciljeva. Dosta, kažem, jer i to vrijeme je ipak samo relativan pojam. I danas, gotovo trideset godina nakon toga, vidljivi su ožiljci na koži našeg naroda. Ožiljci koji se nose s ponosom.

Možda ja nikada ne ću saznati kakav je to osjećaj živjeti u strahu, u neprestanoj brizi i iščekivanju. Živjeti sa stalnim borbama, sa međusobnim nepovjerenjem, živjeti sa strahom za vlastiti život…  Baš onako kako ste Vi bili primorani to proći, ali mogu Vam obećati da ću to znati cijeniti.

I jednog dana, točnije već danas, moći ću stajati ravnopravno rame uz rame drugim narodima uz velik patriotski ponos. Moći ću reći da sam dio one nacije koja je dosta propatila kroz svoju slavnu prošlost, ali nikada nije odustala. Uvijek su se izdizali hrabri pojedinci poput Vas koji su bili tu za nju i koji su onda na svojim leđima nosili njene brige i patnje.

                                         Hvala Vam zbog toga!

Magdalena Blagec, 3.a






[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju