Srednja škola Oroslavje

Slike Hrvatske obišle su sve svjetske medije. Ovog puta ne zbog uspješnih sportaša ili srednjoškolaca koji su sudjelovali na Olimpijadi znanja već zbog iznimno snažnog potresa snage 6.4 Richterove ljestvice koji je zahvatio područje Petrinje, Gline i Siska 29.12.2020. u 12.20 sati.

Na tisuće ljude je ostalo bez svojih domova i treba pomoć svake vrste. 

Hrvatska ne spava, ne spava ni svijet. Stoga sam se i ja odazvao pozivu čim mi se pružila prilika u sklopu djelovanja oroslavskog Caritasa i u utorak 19.siječnja 2021. volontirao u Caritasovom skladištu u Sisku. Ustali smo rano i stigli u Sisak već poslije 8.00 sati, a s radom smo započeli u 9.00.

Tog dana je bilo preko 150 volontera, a najviše me je iznenadio trinaestogodišnji dječak koji je ozbiljan i bez riječi pakirao konzerve zajedno sa svojim prijatelje

m istih godina. Pitao sam se ima li se kuda vratiti i hoće li ga dočekati ukusan obrok i topao dom kao što će većinu nas koji ne živimo na tom području. Bilo je jako živo. Podijeljeni smo u grupe prema zadacima.  Prvo smo pakirali obiteljske pakete; ja sam bio vozač kolica, a zatim smo te pakete dijelili, vozili do auta ili čak odvozili do njihovih domova jer su neki došli biciklom.

(...)

Istovremeno, manji i veći kamioni, kombiji i automobili organizirano su dovozili stvari, a volonteri bi se velikom brzinom posložili u liniju i dodavali jedni drugima kako bi istovar bio što brži.

U međuvremenu se vani prikupilo preko 650-ak ljudi koji su došli tražiti pomoć za svoje obitelji, najviše do tada. Starci i mlade majke s više djece najviše su me potresli. Čekali su satima i bilo nam je žao vidjeti sve te redove ljudi vani kako čekaju pa smo radili bez pauze. Srećom je taj dan bilo sunčanije nego inače i konačno je malo zatoplilo.

Završili smo oko 18.00, umorni, ali puna srca. Drago mi je ako sam imalo pomogao i rado ću se ponovno odazvati. Na njihovom mjestu smo mogli biti mi.

Jan krsnik, 2.a

Nakon razornog potresa 29. prosinca 2020. koji je zadesio Banovinu imala sam želju pomoći ljudima. Budući da sam još maloljetna i da nemam baš previše iskustva, nisam imala prilike otići na stradala područja, no to me nije spriječilo da djelujem. Već sljedećeg dana volontirala sam pri prikupljanju hrane i slagala prehrambene pakete. Prikupljanje se je odvijalo u Domu kulture u Donjoj Stubici te je trajalo pet dana. Mogu reći da su me ljudi jako pozivno iznenadili svojom dobrohotnošću; željom da pomognu drugima. Za mene je to bilo, zaista, jedno divno iskustvo.

„Za Dobro se treba boriti kao vojnik, a koji vojnik može sam dobiti rat?“

                                   Jean-Paul Sartre

                                                                                            Magdalena Blagec, 3.a

Akciji pomaganja pridružile su se i nastavnice SŠ Oroslavje priključivši se akciji "Žene za ženu" u kojoj su pripremljeni paketi s osnovnim potrepštinama za svaku ženu.