O POVIJESTI SREDNJE ŠKOLE OROSLAVJE
Srednja škola Oroslavje je obrazovna ustanova osnovana 29. svibnja 1973. god. odlukom Skupštine općine Donja Stubica kao samostalna obrazovna ustanova pod nazivom Srednja metalska škola Oroslavje (od 1979. Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje Oroslavje, a od 1990. sadašnji naziv Srednja škola Oroslavje). Skupština općine Donja Stubica je još 1966. donijela odluku o osnivanju škole za učenike u privredi metalskog smjera u Oroslavju, no tadašnji je Republički sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR Hrvatske preporučio da ta škola bude područno odjeljenje nekog školskog centra u Zagrebu, s obzirom da nisu bili ispunjeni svi uvjeti za odvijanje srednjoškolskog obrazovanja. Zato je od šk. god. 1966./67. do 1968./69. škola bila područno odjeljenje zagrebačke I. metaloprerađivačke škole za učenike u privredi, a zatim od šk. god. 1969./70. pa sve do svojeg osamostaljenja 1973. područno odjeljenje Škole za obrazovanje radnika metalske struke iz Zagreba. Na početku svojeg samostalnog djelovanja škola je obrazovala učenike različitih zanimanja i profila, najvećim dijelom u sektoru strojarstva, po čemu je škola prepoznatljiva i danas. Učenici su se obrazovali najprije u pripremnom stupnju opće srednje škole u trajanju od 2 godine, te u završnom stupnju obrazovanja u trajanju od 1 godine za zanimanja strojobravar, bravar, zavarivač, tokar, alatničar, limar i vodoinstalater, mehaničar tekstilnih strojeva, precizni mehaničar konfekcijskih strojeva, automehaničar i autolimar. Osim toga, škola je u značajnom opsegu obrazovala učenike i za potrebe tekstilne, kožarsko-gumarske i obućarske industrije, koja je u to vrijeme bila snažno razvijena u Oroslavju, ali i u drugim zagorskim središtima poput Zaboka i Krapine. Tijekom 1970-ih i 1980-ih god. u školi su se obrazovale generacije učenika za zanimanja mehaničar tekstilnih strojeva, precizni mehaničar konfekcijskih strojeva (od šk. god. 1973./74.), krojač i izrađivač gornjišta obuće (od. šk. god. 1980./81.), šivač podstavnih dijelova i izrađivač donjišta obuće (od šk. god. 1981./82.), obućarski radnik (od šk. god. 1984./85.) itd.
Nastava se tada odvijala u 7 razrednih odjeljenja u zgradi koja je sagrađena 1930. god. na zemljištu koje je za tu namjenu darovao Milan Prpić i u kojoj se do 1970. god. nalazila osnovna škola, te u manjoj zgradi koja je sagrađena 1972. god. u kojoj se nalazila radionica manjeg opsega gdje se izvodila praktična nastava. Uz ravnatelja Vinka Popovića, nastavnici su bili: Barica Gradiški, Jasminka Usmiani, Nada Levak, Živko Šurina, Josip Usmiani, jedini nastavnik stručnih predmeta u strojarstvu, Ivan Jagečić, te ostali djelatnici Marija Lacković, Nadica Perušić i Draga Sokač.
Škola je uvijek pratila potrebe tržišta rada, pa se tako od 1979. godine počelo s obrazovanjem učenika iz prometne struke, najprije za zanimanje vozač motornih vozila, a od 1986. u suradnji sa tadašnjim Školskim centrom za cestovni saobraćaj u Zagrebu za zanimanja vozač teretnih motornih vozila i vozač autobusa. Od 1983. godine uvedeno je novo usmjerenje u drvnom sektoru, zanimanje stolar, a od 1987. za uveden je obrazovni program strojarski tehničar-smjer obrada materijala i montaža. Zbog velikog broja učenika, nastava u pripremnom stupnju prve dvije godine sa zajedničkim predmetima odvijala se i u područnim odjeljenjima u Gornjoj Stubici (od 1980.), Mariji Bistrici (od 1981.) i u Bedekovčini (od 1984.).
Krajem 1980-ih nastupila je kriza u tekstilnoj i obućarskoj industriji zbog čega je opadao interes za zanimanja za koja je škola obrazovala kadrove u prethodnom periodu, te je zamalo došlo i do zatvaranja škole. Početkom 1990-tih godina škola je još jednom napravila novi iskorak u obrazovnoj strukturi uvođenjem gimnazijskog obrazovanja. God. 1993. u Srednjoj školi Oroslavje učenici se obrazuju u programima opće gimnazije te strukovnom četverogodišnjem programu za zanimanje strojarski tehničar-opći smjer (od šk. god. 1999./2000. zamijenjen programom tehničar za finomehaniku, od 2002. do 2017. računalni tehničar za strojarstvo, a od 2017. strojarski računalni tehničar.) i trogodišnjim strukovnim programima strojobravar, autolimar, alatničar, tokar, vodoinstalater i plinoinstalater, autolakirer (od 1994. do 1998.), stolar i CNC operater (od. 2018.). Od 1994. uvedeno je obrazovanje na području osobnih usluga za zanimanja frizer i kozmetičar (od 2002.). Od šk. god. 2023./2024. ne upisuje se više program opće gimnazije, a od šk. god 2024./2025. škola počinje izvoditi novi strukovni program tehničar za energetiku. Škola je bila sudionik i dobitnik odličja na velikim međunarodnim izložbama učeničkih radova i inovacija u Nürnbergu ( 2004., 2005., 2006., 2007) Bruxellesu ( 2006.), Mariboru ( 2005.) Bila je predstavnica Hrvatske na WorldSkills International Shizuoka u Japanu (2007.) Nastupala na festivalu dramsko-scenskog i filmskog stvaralaštva u San Remu (2007.). Škola je tri puta primila nagradu Šegrt Hlapić za naučnika godine, osvajala je nagrade „Najkreativniji stolar“ 2011. i „Hrvatski frizerski učenik godine“ 2000. Osvajala je 1. mjesta na državnim natjecanjima iz povijesti, biologije, Crvenog križa, veslanja, CNC-tehnologija, na INOVI mladih, u dizajniranju računalom, literarnom stvaralaštvu ( Europa u školi i Gjalski), te 14 puta na državnoj smotri Lidrano. Škola je sa projektom o kulturi svoje zemlje sudjelovala na simpoziju organizacije Mondialogo u Pekingu 2008. Od 2003. uključena je u mnoge međunarodne projekte. Projekt Comenius kojim se ostvaruje suradnja učenika i nastavnika sa drugim školama Europe u više je ciklusa trajao 2003.-2016., a nastavio se kao Erasmus+ u kontinuitetu od 2017. Ostvarena je suradnja sa školama partnerima iz Njemačke (Weiden), Slovenije (Škofja Loka), Češke (Tabor), Slovačke (Spišská Nová Ves), Turske (Kocaeli) i Poljske (Bielawa). Škola je nositelj Erasmus akreditacije od Agencije za mobilnost i programme EU za period od 2023. do 2027. god. Škola je bila član međunarodne organizacije People to People International (2003.-2014.)u okviru koje je ostvarivala međunarodne projekte i sudjelovala na natjecanjima (Švicarska, Njemačka, Mađarska, Egipat, SAD).
Od 2009. do 2012. g. škola je provodila dva značajna EU projekta vezana uz obnovljive izvore energije “Implementacija novih kurikuluma” (2009. – 2012.), čiji su nazivi bili “Povećanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije” (2009.) i „Obnovljivi izvori energije za svjetliju budućnost“ (2010.). Škola je bila uključena u nacionalni pilot projekt “e-Škole”: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola, te kasnije u II. fazu istoga programa. Škola je partner u projektu uspostave Regionalnog centra kompetencija za područje strojarstva RCK SJEVER – Tehnička škola Čakovec ( 2020.-2023.). Srednja škola Oroslavje, osim redovnog obrazovanja, kontinuirano provodi i obrazovanje odraslih provedbom programa osposobljavanja i usavršavanja prema potrebama tržišta rada. U školi djeluje školski sportski klub “Herkul”, čiji članovi sudjeluju na brojnim sportskim natjecanjima.
Ravnatelji škole bili su Vinko Popović (1973. – 1978.), Barica Gradiški (1979.), Krunoslav Rakoš (1979. – 1985.), Vesna Hrvoj – Šic (1988. – 2008.) i Natalija Mučnjak (2008. -) te vršitelji dužnosti ravnatelja Zdravko Dolenec (1985. – 1986.), Davor Krajačić (1986. – 1987.), Marinko Banožić (1987. – 1988.) i Branko Čičko (2022.).
Škola danas obrazuje učenike u programu opće gimnazije, u četverogdišnjim strukovnim programima strojarski računalni tehničar i tehničar za energetiku, te trogodišnjim strukovnim porgramima bravar, strojobravar i vodoinstalater (sektor strojarstva), kozmetičar i frizer (sector osobnih usluga) i stolar (sektor obrade drva).
© mr. sc. Branko Čičko